Zbirka izraza

hr Posvojne zamjenice 2   »   de Possessivpronomen 2

67 [šezdeset i sedam]

Posvojne zamjenice 2

Posvojne zamjenice 2

67 [siebenundsechzig]

Possessivpronomen 2

Odaberite kako želite vidjeti prijevod:   
hrvatski njemački igra Više
naočale di- B----e die Brille 0
On je zaboravio svoje naočale. Er h-- s---- B----- v--------. Er hat seine Brille vergessen. 0
Ma gdje su mu naočale? Wo h-- e- d--- s---- B-----? Wo hat er denn seine Brille? 0
sat di- U-r die Uhr 0
Njegov sat je pokvaren. Se--- U-- i-- k-----. Seine Uhr ist kaputt. 0
Sat visi na zidu. Di- U-- h---- a- d-- W---. Die Uhr hängt an der Wand. 0
putovnica de- P--s der Pass 0
Izgubio je svoju putovnicu. Er h-- s----- P--- v-------. Er hat seinen Pass verloren. 0
Gdje je onda njegova putovnica? Wo h-- e- d--- s----- P---? Wo hat er denn seinen Pass? 0
oni – njihov / njihova / njihovo si- – i-r sie – ihr 0
Djeca ne mogu naći njihove roditelje. Di- K----- k----- i--- E----- n---- f-----. Die Kinder können ihre Eltern nicht finden. 0
Ali evo njihovi roditelji dolaze! Ab-- d- k----- j- i--- E-----! Aber da kommen ja ihre Eltern! 0
Vi – Vaš / Vaša / Vaše Si- – I-r Sie – Ihr 0
Kako je bilo Vaše putovanje, gospodine Miler? Wi- w-- I--- R----- H--- M-----? Wie war Ihre Reise, Herr Müller? 0
Gdje je Vaša žena, gospodine Miler? Wo i-- I--- F---- H--- M-----? Wo ist Ihre Frau, Herr Müller? 0
Vi – Vaš / Vaša / Vaše Si- – I-r Sie – Ihr 0
Kako je bilo Vaše putovanje, gospođo Schmidt? Wi- w-- I--- R----- F--- S------? Wie war Ihre Reise, Frau Schmidt? 0
Gdje je Vaš muž, gospođo Schmidt? Wo i-- I-- M---- F--- S------? Wo ist Ihr Mann, Frau Schmidt? 0

Genetska mutacija omogućava govor

Od svih živih bića na svijetu jedino čovjek može govoriti. Po tome se razlikuje od životinja i biljaka. Naravno da i životinje i biljke međusobno komuniciraju. Međutim, oni ne govore složeni jezik u slogovima. Zašto onda čovjek može govoriti? Za govor su potrebna određena organska obilježja. Ta tjelesna obilježja ima samo čovjek. Međutim, to ne znači nužno da ih je on razvio. U povijesti evolucije se ništa ne dešava bez razloga. Čovjek je jednom samo počeo govoriti. Ne zna se kad se to točno desilo. Međutim, nešto se moralo dogoditi što je čovjeku dalo sposobnost govora. Istraživači smatraju da je za to zaslužna genetska mutacija. Antropolozi su usporedili nasljedne osobine različitih živih bića. Poznato je da jedan određeni gen utječe na jezik. Ljudi kod kojih je on oštećen imaju probleme s jezikom. Ne mogu se dobro izraziti te slabije razumiju riječi. Taj gen se ispitivao kod ljudi, majmuna i miševa. Kod ljudi i čimpanza je jako sličan. Mogu se primijetiti samo dvije male razlike. Te razlike su uočljive u mozgu. Zajedno s ostalim genima one utječu na određene moždane aktivnosti. Na taj način čovjek može govoriti, dok majmun ne može. Međutim, zagonetka ljudskog jezika time još nije riješena. Budući da genetska mutacija nije dovoljna da bi se moglo govoriti. Istraživači su miševima usadili genetsku varijantu. To im nije dalo sposobnost govora... No njihovo cičenje je imalo drugačiji zvuk!