hrvatski » bosanski   nešto smjeti


73 [sedamdeset i tri]

nešto smjeti

-

73 [sedamdeset i tri]

nešto smjeti

73 [sedamdeset i tri]

nešto smjeti

-

73 [sedamdeset i tri]

nešto smjeti

Kliknite da vidite tekst:   
hrvatskibosanski
Smiješ li već voziti auto? Sm---- l- v-- v----- a---?
Smiješ li već piti alkohol? Sm---- l- v-- p--- a------?
Smiješ li već sam putovati u inozemstvo ? Sm---- l- v-- s-- i-- u i-----------?
   
smjeti Sm---i
Smijemo li ovdje pušiti? Sm----- l- o---- p-----?
Smije li se ovdje pušiti? Sm--- l- s- o---- p-----?
   
Smije li se platiti kreditnom karticom ? Sm--- l- s- o---- p------ s- k-------- k-------?
Smije li se platiti čekom? Sm--- l- s- o---- p------ s- č----?
Smije li se platiti samo gotovinom ? Sm--- l- s- p------ s--- g--------?
   
Smijem li telefonirati? Sm---- l- t-----------?
Smijem li nešto pitati? Sm---- l- n---- p-----?
Smijem li nešto reći? Sm---- l- s--- n---- r---?
   
On ne smije spavati u parku. On n- s---- s------ u p----.
On ne smije spavati u autu. On n- s---- s------ u a---.
On ne smije spavati na željezničkom kolodvoru. On n- s---- s------ u ž----------- s------.
   
Smijemo li sjesti? Sm----- l- s-----?
Smijemo li dobiti jelovnik? Sm----- l- d----- j-------?
Možemo li platiti odvojeno? Mo---- l- p------ o-------?
   

Kako mozak uči nove riječi

Prilikom učenja vokabulara naš mozak pohranjuje nove sadržaje. Učenje funkcionira jedino stalnim ponavljanjem. Koliko dobro naš mozak pohranjuje riječi ovisi o više čimbenika. Najvažnije je ipak da riječi redovito ponavljamo. Pohranjuju se samo one riječi koje često čitamo ili pišemo. Moglo bi se reći da se riječi arhiviraju poput slike. Ovaj princip učenja vrijedi i kod majmuna. Majmuni mogu naučiti “čitati” riječi ako su ih dovoljno često vidjeli. Iako ne razumiju riječi, oni je prepoznaju po njezinom obliku. Za tečno govorenje jezika potrebno nam je puno riječi. Zbog toga vokabular mora biti dobro organiziran. Buduči da naša memorija funkcionira poput arhiva. Da bi se riječ brzo pronašla, memorija mora znati gdje je treba tražiti.

Stoga je riječi bolje učiti u određenom kontekstu. Tako će naš mozak uvijek moći otvoriti pravu “datoteku”. Međutim, sve što smo dobro naučili također možemo ponovno zaboraviti. U tom slučaju znanje se seli iz aktivne u pasivnu memoriju. Zaboravljanjem se oslobađamo podataka koje više ne trebamo. Na taj način naš mozak radi mjesta za nove i važnije stvari. Stoga je bitno da svoje znanje redovito aktiviramo. Ono što je u pasivnoj memoriji ipak nije zauvijek izgubljeno. Kad spazimo zaboravljenu riječ, ponovno je se sjetimo. Brže učimo ono što smo već jednom naučili. Onaj tko želi proširiti svoj vokabular mora proširiti i svoje hobije. Budući da svatko od nas ima određene interese. Zbog toga se većinom bavimo istim stvarima. Jedan jezik se sastoji od mnogo različitih semantičkih polja. Onaj koga zanima politika trebao bi također nekad čitati sportske novine! Kako mozak uči nove riječi Prilikom učenja vokabulara naš mozak pohranjuje nove sadržaje. Učenje funkcionira jedino stalnim ponavljanjem. Koliko dobro naš mozak pohranjuje riječi ovisi o više faktora. Najvažnije je ipak da riječi redovito ponavljamo. Pohranjuju se samo one riječi koje često čitamo ili pišemo. Moglo bi se reći da se riječi arhiviraju poput slike. Ovaj princip učenja vrijedi i kod majmuna. Majmuni mogu naučiti “čitati” riječi ako su ih dovoljno često vidjeli. Iako ne razumiju riječi, oni je prepoznaju po njenom obliku. Za tečno govorenje jezika potrebno nam je puno riječi. Zbog toga vokabular mora biti dobro organiziran. Buduči da naša memorija funkcionira poput arhiva. Da bi se riječ brzo pronašla, memorija mora znati gdje je treba tražiti. Stoga je riječi bolje učiti u određenom kontekstu. Tako će naš mozak uvijek moći otvoriti pravu “datoteku”. Međutim, sve što smo dobro naučili također možemo ponovno zaboraviti. U tom slučaju znanje se seli iz aktivne u pasivnu memoriju. Zaboravljanjem se oslobađamo podataka koje više ne trebamo. Na taj način naš mozak radi mjesta za nove i važnije stvari. Stoga je bitno da svoje znanje redovito aktiviramo. Ono što je u pasivnoj memoriji ipak nije zauvijek izgubljeno. Kad spazimo zaboravljenu riječ, ponovno je se sjetimo. Brže učimo ono što smo već jednom naučili. Onaj tko želi proširiti svoj vokabular mora proširiti i svoje hobije. Budući da svatko od nas ima određene interese. Zbog toga se većinom uvijek bavimo istim stvarima. Jedan jezik se sastoji od mnogo različitih semantičkih polja. Onaj koga zanima politika trebao bi također nekad čitati sportske novine!
Odgonetnite jezik!
_______ jezik govori više od 160 milijuna ljudi. On je, međutim, materinski jezik samo oko 30 milijuna ljudi. Razlog za to je činjenica da u ******i živi skoro 500 različitih narodnosti. One govore 250 različitih jezika koji se dijele na puno dijalekata. Takva jezička raznolikost može, naravno, izazvati probleme. Današnji _______ je stoga uveden kao standardizirani nacionalni jezik. Podučava se u svim školama uporedo s određenim maternjim jezikom.

_______ spada u austronezijske jezike. Toliko je usko srodan s malajskim da se oba jezika smatraju skoro identičnim. Učenje ******skog donosi puno prednosti. Gramatička pravila nisu mnogo komplicirana. Ni pravopis nije težak. Kod izgovora se može osloniti na način pisanja. Puno _______h riječi potječe iz drugih jezika što olakšava njegovo učenje. A uskoro će _______ postati jedan od najvažnijih jezika na svijetu!