Ja radim pola radnog vremena kao medicinska sestra.
म---आ--------रि------ -- -ा--क-त- --ँ
म-- आध- द-न पर-च-र-क- क- क-म करत- ह--
म-ं आ-ा द-न प-ि-ा-ि-ा क- क-म क-त- ह-ँ
-------------------------------------
मैं आधा दिन परिचारिका का काम करती हूँ 0 m-i--a--h--di- parichaar----ka-kaa- k----e---o-nmain aadha din parichaarika ka kaam karatee hoonm-i- a-d-a d-n p-r-c-a-r-k- k- k-a- k-r-t-e h-o-------------------------------------------------main aadha din parichaarika ka kaam karatee hoon
Više jezika
Kliknite na zastavu!
Ja radim pola radnog vremena kao medicinska sestra.
ल--------बहु- ज़्या-ा -ैं
ल-क-न कर बह-त ज़-य-द- ह--
ल-क-न क- ब-ु- ज़-य-द- ह-ं
------------------------
लेकिन कर बहुत ज़्यादा हैं 0 l-k---k-r-ba------a--- hainlekin kar bahut zyaada hainl-k-n k-r b-h-t z-a-d- h-i----------------------------lekin kar bahut zyaada hain
व--मे---सा---ह-ं
वह म-र- स-हब ह--
व- म-र- स-ह- ह-ं
----------------
वह मेरे साहब हैं 0 v-- me-e----ha- hainvah mere saahab hainv-h m-r- s-a-a- h-i---------------------vah mere saahab hain
दोप------हम ह--श- -ोज-ग-- -ाते हैं
द-पहर क- हम हम-श- भ-जनग-ह ज-त- ह--
द-प-र क- ह- ह-े-ा भ-ज-ग-ह ज-त- ह-ं
----------------------------------
दोपहर को हम हमेशा भोजनगृह जाते हैं 0 d-p---r--- -am ha-es-- --oj-n-g---ja----haindopahar ko ham hamesha bhojanagrh jaate haind-p-h-r k- h-m h-m-s-a b-o-a-a-r- j-a-e h-i---------------------------------------------dopahar ko ham hamesha bhojanagrh jaate hain
Većina ljudi se sjeća svog prvog dana u školi.
Međutim, ne sjećaju se više onog što se desilo prije.
Svoje prve godine života se gotovo uopće ne sjećamo.
Zašto je to tako?
Zašto se ne možemo sjetiti onog što smo proživjeli kao bebe?
Razlog za to leži u našem razvoju.
Jezik i pamćenje razvijaju se otprilike u isto vrijeme.
Kako bismo se nečega mogli sjetiti potreban nam je jezik.
Odnosno, potrebne su nam riječi za ono što smo proživjeli.
Naučnici su proveli različita ispitivanja s djecom.
Pritom su došli do zanimljivog otkrića.
Čim djeca nauče govoriti, zaborave sve što se desilo prije toga.
Početak jezika je ujedno i početak pamćenja.
Djeca nauče jako puno u svoje prve tri godine.
Svakoga dana doživljavaju nove stvari.
U tim godinama dolaze također do mnogo važnih otkrića.
Pa ipak sve to nestane.
Psiholozi taj fenomen nazivaju infantilnom amnezijom.
Ostaju samo one stvari za koje djeca imaju naziv.
Autobiografsko pamćenje pohranjuje lična iskustva.
Ono funkcionira kao dnevnik.
U njemu se sprema sve što je važno za naš život.
Na taj način autobiografsko pamćenje oblikuje naš identitet.
No njegov razvitak zavisio od usvajanja maternjeg jezika.
Svoje pamćenje možemo jedino aktivirati svojim jezikom.
Naravno da stvari koje smo doživjeli kao dijete nikad potpuno ne nestanu.
One su pohranjene negdje u našem mozgu.
Samo ih se više ne možemo sjetiti... - Zaista šteta, zar ne?