Α-τός--γραψ- -ν--γρ--μ-.
Αυτός έγραψε ένα γράμμα.
Α-τ-ς έ-ρ-ψ- έ-α γ-ά-μ-.
------------------------
Αυτός έγραψε ένα γράμμα. 0 A---- -gr--se é-- gr----.Autós égrapse éna grámma.A-t-s é-r-p-e é-a g-á-m-.-------------------------Autós égrapse éna grámma.
Κ-ι--υ---έ--αψ- μ-α -άρτα.
Και αυτή έγραψε μία κάρτα.
Κ-ι α-τ- έ-ρ-ψ- μ-α κ-ρ-α-
--------------------------
Και αυτή έγραψε μία κάρτα. 0 K-- -u-ḗ -gr---e-mía -á-ta.Kai autḗ égrapse mía kárta.K-i a-t- é-r-p-e m-a k-r-a----------------------------Kai autḗ égrapse mía kárta.
Αυ--- -ήρε---α τσι----.
Αυτός πήρε ένα τσιγάρο.
Α-τ-ς π-ρ- έ-α τ-ι-ά-ο-
-----------------------
Αυτός πήρε ένα τσιγάρο. 0 A-t---p--- -n- -s-gá-o.Autós pḗre éna tsigáro.A-t-s p-r- é-a t-i-á-o------------------------Autós pḗre éna tsigáro.
Αυ-ό--ήταν ά-ι-τ-- αλ-ά--υτ- -ταν-π-στή.
Αυτός ήταν άπιστος αλλά αυτή ήταν πιστή.
Α-τ-ς ή-α- ά-ι-τ-ς α-λ- α-τ- ή-α- π-σ-ή-
----------------------------------------
Αυτός ήταν άπιστος αλλά αυτή ήταν πιστή. 0 Aut-s--t-n ápi-----a-l--aut- ḗ--------ḗ.Autós ḗtan ápistos allá autḗ ḗtan pistḗ.A-t-s ḗ-a- á-i-t-s a-l- a-t- ḗ-a- p-s-ḗ-----------------------------------------Autós ḗtan ápistos allá autḗ ḗtan pistḗ.
Α-τό- ήτα- ----έλης--λ-ά α-τή-ή-α---πιμελής.
Αυτός ήταν τεμπέλης αλλά αυτή ήταν επιμελής.
Α-τ-ς ή-α- τ-μ-έ-η- α-λ- α-τ- ή-α- ε-ι-ε-ή-.
--------------------------------------------
Αυτός ήταν τεμπέλης αλλά αυτή ήταν επιμελής. 0 Au-ó---t-- t-m-é-ēs-all--au-ḗ--ta- e---elḗs.Autós ḗtan tempélēs allá autḗ ḗtan epimelḗs.A-t-s ḗ-a- t-m-é-ē- a-l- a-t- ḗ-a- e-i-e-ḗ-.--------------------------------------------Autós ḗtan tempélēs allá autḗ ḗtan epimelḗs.
Δεν -ταν--υτυ---μέ-ος-α--ά-δ-στυ-ι----ο-.
Δεν ήταν ευτυχισμένος αλλά δυστυχισμένος.
Δ-ν ή-α- ε-τ-χ-σ-έ-ο- α-λ- δ-σ-υ-ι-μ-ν-ς-
-----------------------------------------
Δεν ήταν ευτυχισμένος αλλά δυστυχισμένος. 0 D----tan -ut--his--n---allá-d-s-yc-ism-n--.Den ḗtan eutychisménos allá dystychisménos.D-n ḗ-a- e-t-c-i-m-n-s a-l- d-s-y-h-s-é-o-.-------------------------------------------Den ḗtan eutychisménos allá dystychisménos.
Čim se čovjek rodi počinje s drugima komunicirati.
Bebe plaču kad nešto žele.
S nekoliko mjeseci mogu već govoriti jednostavne riječi.
Rečenice s tri riječi govore s gotovo dvije godine.
Na početak govorenja kod djece se ne može utjecati.
Međutim, može se utjecati na kvalitet njihovog učenja maternjeg jezika!
Zato valja razmotriti nekoliko stvari.
Najvažnije prije svega je da dijete uvijek ima motivaciju za učenje.
Mora uvidjeti da svojim govorom nešto postiže.
Djeca se raduju osmijehu kao pozitivnoj povratnoj informaciji.
Veća djeca traže dijalog sa svojom okolinom.
Usmjeravaju se na jezik ljudi u svojoj blizini.
Stoga je važna jezička razina roditelja i odgojitelja.
Djeca takođe moraju naučiti da je jezik dragocijen!
Međutim, pritom bi se uvijek trebala zabavljati.
Čitanje naglas pokazuje djeci koliko jezik može biti uzbudljiv.
Roditelji bi se što više trebali baviti svojom djecom.
Kada dijete doživi mnogo stvari, želi o tome pričati.
Djeci koja odrastaju dvojezično potrebna su čvrsta pravila.
Moraju naučiti koji jezik se s kime govori.
Na taj način njihov mozak uči da razlikuje dva jezika.
Kad djeca krenu u školu, njihov jezik se mijenja.
Uče novi kolokvijalni govor.
Tada je važno da roditelji obrate pažnju kako njihovo dijete govori.
Istraživanja pokazuju da se prvi jezik zauvijek utisne u mozak.
Ono što naučimo kao djeca prati nas cijeli život.
Ko kao dijete dobro nauči svoj maternji jezik, kasnije od toga profitira.
Ta osoba nove stvari uči brže i bolje – ne samo strane jezike...