Knjiga fraza

bs Prisvojne zamjenice 2   »   es Pronombres posesivos 2

67 [šezdeset i sedam]

Prisvojne zamjenice 2

Prisvojne zamjenice 2

67 [sesenta y siete]

Pronombres posesivos 2

Odaberite kako želite vidjeti prijevod:   
bosanski španski Igra Više
naočale la- g---s las gafas
On je zaboravio svoje naočale. (É-) h- o------- s-- g----. (Él) ha olvidado sus gafas.
Ma gdje su mu naočale? ¿D---- e---- s-- g----? ¿Dónde están sus gafas?
sat el r---j el reloj
Njegov sat je pokvaren. Su r---- e--- e---------. Su reloj está estropeado.
Sat visi na zidu. El r---- e--- c------ e- l- p----. El reloj está colgado en la pared.
pasoš el p-------e el pasaporte
On je izgubio svoj pasoš. Ha p------ s- p--------. Ha perdido su pasaporte.
Gdje je onda njegov pasoš? ¿D---- e--- s- p--------? ¿Dónde está su pasaporte?
oni – njihov / njihova / njihovo el--- /--- – su ellos /-as – su
Djeca ne mogu naći njihove roditelje. Lo- n---- n- e--------- a s-- p-----. Los niños no encuentran a sus padres.
Ali eto dolaze njihovi roditelji! ¡P--- a-- v----- s-- p-----! ¡Pero ahí vienen sus padres!
Vi – Vaš / Vaša / Vaše us--- – su usted – su
Kakvo je bilo Vaše putovanje, gospodine Miler? ¿C--- f-- s- v----- s---- M-------? ¿Cómo fue su viaje, señor Molinero?
Gdje je Vaša žena, gospodine Miler? ¿D---- e--- s- m----- s---- M-------? ¿Dónde está su mujer, señor Molinero?
Vi – Vaš / Vaša / Vaše us--- – su usted – su
Kakvo je bilo Vaše putovanje, gospođo Schmidt? ¿C--- h- s--- s- v----- s----- H------? ¿Cómo ha sido su viaje, señora Herrero?
Gdje je Vaš muž, gospođo Schmidt? ¿D---- e--- s- m------ s----- H------? ¿Dónde está su marido, señora Herrero?

Genetska mutacija omogućava govor

Od svih živih bića na svijetu jedino čovjek može govoriti. Po tome se razlikuje od životinja i biljaka. Naravno da i životinje i biljke međusobno komuniciraju. Međutim, oni ne govore složeni jezik u slogovima. Zašto onda čovjek može govoriti? Za govor su potrebna određena organska obilježja. Ta tjelesna obilježja ima samo čovjek. Međutim, to ne znači nužno da ih je on razvio. U istoriji evolucije se ništa ne dešava bez razloga. Čovjek je jednom samo počeo govoriti. Ne zna se kad se to tačno desilo. Međutim, nešto se moralo dogoditi što je čovjeku dalo sposobnost govora. Istraživači smatraju da je za to zaslužna genetska mutacija. Antropolozi su usporedili nasljedne osobine različitih živih bića. Poznato je da jedan određeni gen utječe na jezik. Ljudi kod kojih je on oštećen imaju probleme s jezikom. Ne mogu se dobro izraziti te slabije razumiju riječi. Taj gen se ispitivao kod ljudi, majmuna i miševa. Kod ljudi i čimpanzi je jako sličan. Mogu se primijetiti samo dvije male razlike. Te razlike su uočljive u mozgu. Zajedno s ostalim genima one utječu na određene moždane aktivnosti. Na taj način čovjek može govoriti, dok majmun ne može. Međutim, zagonetka ljudskog jezika time još nije riješena. Pošto genetska mutacija nije dovoljna da bi se moglo govoriti. Istraživači su miševima usadili genetsku varijantu. To im nije dalo sposobnost govora... No njihovo cičenje je imalo drugačiji zvuk!