Knjiga fraza

bs Prisvojne zamjenice 2   »   da Possessivpronominer 2

67 [šezdeset i sedam]

Prisvojne zamjenice 2

Prisvojne zamjenice 2

67 [syvogtres]

Possessivpronominer 2

Odaberite kako želite vidjeti prijevod:   
bosanski danski Igra Više
naočale br------e brillerne 0
On je zaboravio svoje naočale. Ha- h-- g---- s--- b------. Han har glemt sine briller. 0
Ma gdje su mu naočale? Hv-- h-- h-- d-- s--- b------? Hvor har han dog sine briller? 0
sat ur-t uret 0
Njegov sat je pokvaren. Ha-- u- e- i s------. Hans ur er i stykker. 0
Sat visi na zidu. Ur-- h----- p- v-----. Uret hænger på væggen. 0
pasoš pa---t passet 0
On je izgubio svoj pasoš. Ha- h-- m----- s-- p--. Han har mistet sit pas. 0
Gdje je onda njegov pasoš? Hv-- h-- h-- d-- s-- p--? Hvor har han dog sit pas? 0
oni – njihov / njihova / njihovo hu- – h----s hun – hendes 0
Djeca ne mogu naći njihove roditelje. Bø----- k-- i--- f---- d---- f-------. Børnene kan ikke finde deres forældre. 0
Ali eto dolaze njihovi roditelji! Me- d-- k----- d---- f------- j-! Men der kommer deres forældre jo! 0
Vi – Vaš / Vaša / Vaše De – D---s De – Deres 0
Kakvo je bilo Vaše putovanje, gospodine Miler? Hv----- v-- D---- r----- h-. M-----? Hvordan var Deres rejse, hr. Müller? 0
Gdje je Vaša žena, gospodine Miler? Hv-- e- D---- k---- h-. M-----? Hvor er Deres kone, hr. Müller? 0
Vi – Vaš / Vaša / Vaše De – D---s De – Deres 0
Kakvo je bilo Vaše putovanje, gospođo Schmidt? Hv----- v-- D---- r----- f-- S------? Hvordan var Deres rejse, fru Schmidt? 0
Gdje je Vaš muž, gospođo Schmidt? Hv-- e- D---- m---- f-- S------? Hvor er Deres mand, fru Schmidt? 0

Genetska mutacija omogućava govor

Od svih živih bića na svijetu jedino čovjek može govoriti. Po tome se razlikuje od životinja i biljaka. Naravno da i životinje i biljke međusobno komuniciraju. Međutim, oni ne govore složeni jezik u slogovima. Zašto onda čovjek može govoriti? Za govor su potrebna određena organska obilježja. Ta tjelesna obilježja ima samo čovjek. Međutim, to ne znači nužno da ih je on razvio. U istoriji evolucije se ništa ne dešava bez razloga. Čovjek je jednom samo počeo govoriti. Ne zna se kad se to tačno desilo. Međutim, nešto se moralo dogoditi što je čovjeku dalo sposobnost govora. Istraživači smatraju da je za to zaslužna genetska mutacija. Antropolozi su usporedili nasljedne osobine različitih živih bića. Poznato je da jedan određeni gen utječe na jezik. Ljudi kod kojih je on oštećen imaju probleme s jezikom. Ne mogu se dobro izraziti te slabije razumiju riječi. Taj gen se ispitivao kod ljudi, majmuna i miševa. Kod ljudi i čimpanzi je jako sličan. Mogu se primijetiti samo dvije male razlike. Te razlike su uočljive u mozgu. Zajedno s ostalim genima one utječu na određene moždane aktivnosti. Na taj način čovjek može govoriti, dok majmun ne može. Međutim, zagonetka ljudskog jezika time još nije riješena. Pošto genetska mutacija nije dovoljna da bi se moglo govoriti. Istraživači su miševima usadili genetsku varijantu. To im nije dalo sposobnost govora... No njihovo cičenje je imalo drugačiji zvuk!