Ja radim pola radnog vremena kao medicinska sestra.
-- ن--ه و-- ب- -ن--ن پ-ست-ر ک-ر-م--کن--
من نیمه وقت به عنوان پرستار کار می-کنم.
-ن ن-م- و-ت ب- ع-و-ن پ-س-ا- ک-ر م--ن-.-
-----------------------------------------
من نیمه وقت به عنوان پرستار کار میکنم. 0 ma--nime v-gh--be-o--âne-par--t-- --- -ik-n--.man nime vaght be onvâne parastâr kâr mikonam.m-n n-m- v-g-t b- o-v-n- p-r-s-â- k-r m-k-n-m-----------------------------------------------man nime vaght be onvâne parastâr kâr mikonam.
Više jezika
Kliknite na zastavu!
Ja radim pola radnog vremena kao medicinska sestra.
-ن---خ---- به---نشگ-ه-بروم
من می-خواهم به دانشگاه بروم
-ن م--و-ه- ب- د-ن-گ-ه ب-و-
-----------------------------
من میخواهم به دانشگاه بروم 0 m----i----am---- -ânes--g-h ---sil-k-n-m.man mikhâham dar dânesh-gâh tahsil konam.m-n m-k-â-a- d-r d-n-s---â- t-h-i- k-n-m------------------------------------------man mikhâham dar dânesh-gâh tahsil konam.
م- خار------شو- -ارآ-----می-کن--
من خارج از کشور کارآموزی می-کنم.
-ن خ-ر- ا- ک-و- ک-ر-م-ز- م--ن-.-
----------------------------------
من خارج از کشور کارآموزی میکنم. 0 ma--dar-k--r-j-a--k-s---r -ârâ-uzi---ko-am.man dar khârej az keshvar kârâmuzi mikonam.m-n d-r k-â-e- a- k-s-v-r k-r-m-z- m-k-n-m--------------------------------------------man dar khârej az keshvar kârâmuzi mikonam.
ا-ن ---س م- ا--.
این رئیس من است.
-ی- ر-ی- م- ا-ت-
------------------
این رئیس من است. 0 i- ra--s- -------.in ra-ise man ast.i- r---s- m-n a-t-------------------in ra-ise man ast.
-- -ا--است ---ب-کارم.
یک سال است که بیکارم.
-ک س-ل ا-ت ک- ب-ک-ر-.-
-----------------------
یک سال است که بیکارم. 0 ma--y-k---- -s---e -i-âr -a---m.man yek sâl ast ke bikâr hastam.m-n y-k s-l a-t k- b-k-r h-s-a-.--------------------------------man yek sâl ast ke bikâr hastam.
Većina ljudi se sjeća svog prvog dana u školi.
Međutim, ne sjećaju se više onog što se desilo prije.
Svoje prve godine života se gotovo uopće ne sjećamo.
Zašto je to tako?
Zašto se ne možemo sjetiti onog što smo proživjeli kao bebe?
Razlog za to leži u našem razvoju.
Jezik i pamćenje razvijaju se otprilike u isto vrijeme.
Kako bismo se nečega mogli sjetiti potreban nam je jezik.
Odnosno, potrebne su nam riječi za ono što smo proživjeli.
Naučnici su proveli različita ispitivanja s djecom.
Pritom su došli do zanimljivog otkrića.
Čim djeca nauče govoriti, zaborave sve što se desilo prije toga.
Početak jezika je ujedno i početak pamćenja.
Djeca nauče jako puno u svoje prve tri godine.
Svakoga dana doživljavaju nove stvari.
U tim godinama dolaze također do mnogo važnih otkrića.
Pa ipak sve to nestane.
Psiholozi taj fenomen nazivaju infantilnom amnezijom.
Ostaju samo one stvari za koje djeca imaju naziv.
Autobiografsko pamćenje pohranjuje lična iskustva.
Ono funkcionira kao dnevnik.
U njemu se sprema sve što je važno za naš život.
Na taj način autobiografsko pamćenje oblikuje naš identitet.
No njegov razvitak zavisio od usvajanja maternjeg jezika.
Svoje pamćenje možemo jedino aktivirati svojim jezikom.
Naravno da stvari koje smo doživjeli kao dijete nikad potpuno ne nestanu.
One su pohranjene negdje u našem mozgu.
Samo ih se više ne možemo sjetiti... - Zaista šteta, zar ne?