Knjiga fraza

bs Raditi   »   et Töö

55 [pedeset i pet]

Raditi

Raditi

55 [viiskümmend viis]

Töö

Odaberite kako želite vidjeti prijevod:   
bosanski estonski Igra Više
Šta ste po zanimanju? Mi- o- t--- e-------? Mis on teie elukutse? 0
Moj muž je po zanimanju doktor. Mu m--- o- a---. Mu mees on arst. 0
Ja radim pola radnog vremena kao medicinska sestra. Ma t----- p---- k----- m-------------. Ma töötan poole kohaga meditsiiniõena. 0
Uskoro ćemo dobiti penziju. Va---- s---- m- p--------. Varsti saame me pensionit. 0
Ali su porezi visoki. Ku-- m----- o- k-----. Kuid maksud on kõrged. 0
I zdravstveno osiguranje je visoko. Ja t---------------- o- k- k----. Ja tervisekindlustus on ka kõrge. 0
Šta želiš jednom postati? Ke----- s- s---- t----? Kelleks sa saada tahad? 0
Ja želim postati inženjer. Ma t---- i--------- s----. Ma tahan inseneriks saada. 0
Želim studirati na univerzitetu. Ma t---- ü-------- õ-----. Ma tahan ülikoolis õppida. 0
Ja sam pripravnik. Ma o--- p---------. Ma olen praktikant. 0
Ja ne zarađujem mnogo. Ma e- t---- p----. Ma ei teeni palju. 0
Odrađujem pripravnički staž u inostranstvu. Ma t--- p-------- v--------. Ma teen praktikat välismaal. 0
Ovo je moj šef. Se- o- m--- ü-----. See on minu ülemus. 0
Imam drage kolege. Mu- o- m-------- k--------. Mul on meeldivad kolleegid. 0
U podne idemo uvijek u kantinu. Lõ--- a--- k---- m- a---- s------. Lõuna ajal käime me alati sööklas. 0
Ja tražim radno mjesto. Ma o---- t-------. Ma otsin töökohta. 0
Ja sam već godinu dana nezaposlen / -a. Ma o--- j--- a---- o---- t----. Ma olen juba aasta olnud töötu. 0
U ovoj zemlji ima puno nezaposlenih. Se---- r----- o- l---- p---- t------. Selles riigis on liiga palju töötuid. 0

Pamćenju je potreban jezik

Većina ljudi se sjeća svog prvog dana u školi. Međutim, ne sjećaju se više onog što se desilo prije. Svoje prve godine života se gotovo uopće ne sjećamo. Zašto je to tako? Zašto se ne možemo sjetiti onog što smo proživjeli kao bebe? Razlog za to leži u našem razvoju. Jezik i pamćenje razvijaju se otprilike u isto vrijeme. Kako bismo se nečega mogli sjetiti potreban nam je jezik. Odnosno, potrebne su nam riječi za ono što smo proživjeli. Naučnici su proveli različita ispitivanja s djecom. Pritom su došli do zanimljivog otkrića. Čim djeca nauče govoriti, zaborave sve što se desilo prije toga. Početak jezika je ujedno i početak pamćenja. Djeca nauče jako puno u svoje prve tri godine. Svakoga dana doživljavaju nove stvari. U tim godinama dolaze također do mnogo važnih otkrića. Pa ipak sve to nestane. Psiholozi taj fenomen nazivaju infantilnom amnezijom. Ostaju samo one stvari za koje djeca imaju naziv. Autobiografsko pamćenje pohranjuje lična iskustva. Ono funkcionira kao dnevnik. U njemu se sprema sve što je važno za naš život. Na taj način autobiografsko pamćenje oblikuje naš identitet. No njegov razvitak zavisio od usvajanja maternjeg jezika. Svoje pamćenje možemo jedino aktivirati svojim jezikom. Naravno da stvari koje smo doživjeli kao dijete nikad potpuno ne nestanu. One su pohranjene negdje u našem mozgu. Samo ih se više ne možemo sjetiti... - Zaista šteta, zar ne?