Knjiga fraza

bs Raditi   »   tr Çalışmak

55 [pedeset i pet]

Raditi

Raditi

55 [elli beş]

Çalışmak

Odaberite kako želite vidjeti prijevod:   
bosanski turski Igra Više
Šta ste po zanimanju? Me---- o----- n- y-----------? Meslek olarak ne yapıyorsunuz? 0
Moj muž je po zanimanju doktor. Ko--- d-----. Kocam doktor. 0
Ja radim pola radnog vremena kao medicinska sestra. Be- y---- g-- h------ o----- ç----------. Ben yarım gün hemşire olarak çalışıyorum. 0
Uskoro ćemo dobiti penziju. Ya----- e----- o-------. Yakında emekli olacağız. 0
Ali su porezi visoki. Am- v------- y-----. Ama vergiler yüksek. 0
I zdravstveno osiguranje je visoko. Ve h------- s-------- y-----. Ve hastalık sigortası yüksek. 0
Šta želiš jednom postati? Ne o---- i---------? Ne olmak istiyorsun? 0
Ja želim postati inženjer. Mü------ o---- i--------. Mühendis olmak istiyorum. 0
Želim studirati na univerzitetu. Ün---------- o----- i--------. Üniversitede okumak istiyorum. 0
Ja sam pripravnik. Be- s--------. Ben stajyerim. 0
Ja ne zarađujem mnogo. Fa--- k-----------. Fazla kazanmıyorum. 0
Odrađujem pripravnički staž u inostranstvu. Yu-- d------ s--- y--------. Yurt dışında staj yapıyorum. 0
Ovo je moj šef. Bu b---- ş----. Bu benim şefim. 0
Imam drage kolege. Ho- a----------- v--. Hoş arkadaşlarım var. 0
U podne idemo uvijek u kantinu. Öğ------- h-- k------ g--------. Öğlenleri hep kantine gidiyoruz. 0
Ja tražim radno mjesto. İş a-------. İş arıyorum. 0
Ja sam već godinu dana nezaposlen / -a. Bi- y----- i------. Bir yıldır işsizim. 0
U ovoj zemlji ima puno nezaposlenih. Bu ü----- ç-- i---- v--. Bu ülkede çok işsiz var. 0

Pamćenju je potreban jezik

Većina ljudi se sjeća svog prvog dana u školi. Međutim, ne sjećaju se više onog što se desilo prije. Svoje prve godine života se gotovo uopće ne sjećamo. Zašto je to tako? Zašto se ne možemo sjetiti onog što smo proživjeli kao bebe? Razlog za to leži u našem razvoju. Jezik i pamćenje razvijaju se otprilike u isto vrijeme. Kako bismo se nečega mogli sjetiti potreban nam je jezik. Odnosno, potrebne su nam riječi za ono što smo proživjeli. Naučnici su proveli različita ispitivanja s djecom. Pritom su došli do zanimljivog otkrića. Čim djeca nauče govoriti, zaborave sve što se desilo prije toga. Početak jezika je ujedno i početak pamćenja. Djeca nauče jako puno u svoje prve tri godine. Svakoga dana doživljavaju nove stvari. U tim godinama dolaze također do mnogo važnih otkrića. Pa ipak sve to nestane. Psiholozi taj fenomen nazivaju infantilnom amnezijom. Ostaju samo one stvari za koje djeca imaju naziv. Autobiografsko pamćenje pohranjuje lična iskustva. Ono funkcionira kao dnevnik. U njemu se sprema sve što je važno za naš život. Na taj način autobiografsko pamćenje oblikuje naš identitet. No njegov razvitak zavisio od usvajanja maternjeg jezika. Svoje pamćenje možemo jedino aktivirati svojim jezikom. Naravno da stvari koje smo doživjeli kao dijete nikad potpuno ne nestanu. One su pohranjene negdje u našem mozgu. Samo ih se više ne možemo sjetiti... - Zaista šteta, zar ne?