Zbirka izraza

hr Raditi   »   tr Çalışmak

55 [pedeset i pet]

Raditi

Raditi

55 [elli beş]

Çalışmak

Odaberite kako želite vidjeti prijevod:   
hrvatski turski igra Više
Što ste po zanimanju? Meslek--------ne y-pı--r----z? M----- o----- n- y------------ M-s-e- o-a-a- n- y-p-y-r-u-u-? ------------------------------ Meslek olarak ne yapıyorsunuz? 0
Moj muž je liječnik po zanimanju. Ko-am d----r. K---- d------ K-c-m d-k-o-. ------------- Kocam doktor. 0
Radim pola radnog vremena kao medicinska sestra. Ben--ar-- --n hemşire o-a-a-------ıyo---. B-- y---- g-- h------ o----- ç----------- B-n y-r-m g-n h-m-i-e o-a-a- ç-l-ş-y-r-m- ----------------------------------------- Ben yarım gün hemşire olarak çalışıyorum. 0
Uskoro ćemo dobiti mirovinu. Ya-ı--- -m--li--la-a-ız. Y------ e----- o-------- Y-k-n-a e-e-l- o-a-a-ı-. ------------------------ Yakında emekli olacağız. 0
Ali porezi su visoki. A---ve-g-le-----s-k. A-- v------- y------ A-a v-r-i-e- y-k-e-. -------------------- Ama vergiler yüksek. 0
I zdravstveno osiguranje je skupo. Ve hasta--- s-g-rtası yükse-. V- h------- s-------- y------ V- h-s-a-ı- s-g-r-a-ı y-k-e-. ----------------------------- Ve hastalık sigortası yüksek. 0
Što želiš jednom postati? Ne olm-k i---yor-un? N- o---- i---------- N- o-m-k i-t-y-r-u-? -------------------- Ne olmak istiyorsun? 0
Želim biti inženjer. M-he-d-s olm-k is--y---m. M------- o---- i--------- M-h-n-i- o-m-k i-t-y-r-m- ------------------------- Mühendis olmak istiyorum. 0
Želim studirati na sveučilištu. Ü-ive---t--e--k-ma--istiy-rum. Ü----------- o----- i--------- Ü-i-e-s-t-d- o-u-a- i-t-y-r-m- ------------------------------ Üniversitede okumak istiyorum. 0
Ja sam pripravnik. Ben-st-j-e--m. B-- s--------- B-n s-a-y-r-m- -------------- Ben stajyerim. 0
Ne zarađujem puno. F-----kaz-n-ı---um. F---- k------------ F-z-a k-z-n-ı-o-u-. ------------------- Fazla kazanmıyorum. 0
Odrađujem pripravnički staž u inozemstvu. Yurt-d--ın-- s----ya-ıyorum. Y--- d------ s--- y--------- Y-r- d-ş-n-a s-a- y-p-y-r-m- ---------------------------- Yurt dışında staj yapıyorum. 0
Ovo je moj šef. B- b--i- şef-m. B- b---- ş----- B- b-n-m ş-f-m- --------------- Bu benim şefim. 0
Imam drage kolege. Hoş --ka----a-ım-va-. H-- a----------- v--- H-ş a-k-d-ş-a-ı- v-r- --------------------- Hoş arkadaşlarım var. 0
U podne uvijek idemo u kantinu. Öğ-en--ri ----ka--i-e---d-y--u-. Ö-------- h-- k------ g--------- Ö-l-n-e-i h-p k-n-i-e g-d-y-r-z- -------------------------------- Öğlenleri hep kantine gidiyoruz. 0
Tražim radno mjesto. İş-a--y-rum. İ- a-------- İ- a-ı-o-u-. ------------ İş arıyorum. 0
Ja sam već godinu dana nezaposlen / -a. B-r yıldır iş--zim. B-- y----- i------- B-r y-l-ı- i-s-z-m- ------------------- Bir yıldır işsizim. 0
U ovoj zemlji ima previše nezaposlenih. B---l---e ço----siz-var. B- ü----- ç-- i---- v--- B- ü-k-d- ç-k i-s-z v-r- ------------------------ Bu ülkede çok işsiz var. 0

Pamćenju je potreban jezik

Većina ljudi se sjeća svog prvog dana u školi. Međutim, ne sjećaju se više onog što se desilo prije. Svoje prve godine života se gotovo uopće ne sjećamo. Zašto je to tako? Zašto se ne možemo sjetiti onog što smo proživjeli kao bebe? Razlog tomu leži u našem razvoju. Jezik i pamćenje razvijaju se otprilike u isto vrijeme. Kako bismo se nečega mogli sjetiti potreban nam je jezik. Odnosno, potrebne su nam riječi za ono što smo proživjeli. Znanstvenici su proveli različita ispitivanja s djecom. Pritom su došli do zanimljivog otkrića. Čim djeca nauče govoriti, zaborave sve što se desilo prije toga. Početak jezika je ujedno i početak pamćenja. Djeca nauče jako puno u svoje prve tri godine. Svakoga dana doživljavaju nove stvari. U tim godinama dolaze također do mnogo važnih otkrića. Pa ipak sve to nestane. Psiholozi taj fenomen nazivaju infantilnom amnezijom. Ostaju samo one stvari za koje djeca imaju naziv. Autobiografsko pamćenje pohranjuje osobna iskustva. Ono funkcionira kao dnevnik. U njemu se sprema sve što je važno za naš život. Na taj način autobiografsko pamćenje oblikuje naš identitet. No njegov razvitak ovisi o usvajanju materinjeg jezika. Svoje pamćenje možemo jedino aktivirati svojim jezikom. Naravno da stvari koje smo doživjeli kao dijete nikad potpuno ne nestanu. One su pohranjene negdje u našem mozgu. Samo ih se više ne možemo sjetiti... - Zaista šteta, zar ne?