Dicționar de expresii

ro Pronume posesive 2   »   sr Присвојне заменице 2

67 [şaizeci şi şapte]

Pronume posesive 2

Pronume posesive 2

67 [шездесет и седам]

67 [šezdeset i sedam]

Присвојне заменице 2

[Prisvojne zamenice 2]

Alegeți cum doriți să vedeți traducerea:   
Română Sârbă Joaca Mai mult
ochelarii на----е наочале 0
n------ na----e naočale n-o-a-e -------
Şi-a uitat ochelarii. Он ј- з-------- с---- н------. Он је заборавио своје наочале. 0
O- j- z-------- s---- n------. On j- z-------- s---- n------. On je zaboravio svoje naočale. O- j- z-b-r-v-o s-o-e n-o-a-e. -----------------------------.
Unde şi-a pus ochelarii? Ма г-- с- м- н------? Ма где су му наочале? 0
M- g-- s- m- n------? Ma g-- s- m- n------? Ma gde su mu naočale? M- g-e s- m- n-o-a-e? --------------------?
ceasul сат сат 0
s-- sat sat s-t ---
Ceasul lui este stricat. Ње--- с-- ј- п-------. Његов сат је покварен. 0
N----- s-- j- p-------. Nj---- s-- j- p-------. Njegov sat je pokvaren. N-e-o- s-t j- p-k-a-e-. ----------------------.
Ceasul atârnă pe perete. Са- в--- н- з---. Сат виси на зиду. 0
S-- v--- n- z---. Sa- v--- n- z---. Sat visi na zidu. S-t v-s- n- z-d-. ----------------.
paşaportul па--ш пасош 0
p---- pa--š pasoš p-s-š -----
Şi-a pierdut paşaportul. Он ј- и------ с--- п----. Он је изгубио свој пасош. 0
O- j- i------ s--- p----. On j- i------ s--- p----. On je izgubio svoj pasoš. O- j- i-g-b-o s-o- p-s-š. ------------------------.
Unde şi-a pus paşaportul? Гд- ј- о--- њ---- п----? Где је онда његов пасош? 0
G-- j- o--- n----- p----? Gd- j- o--- n----- p----? Gde je onda njegov pasoš? G-e j- o-d- n-e-o- p-s-š? ------------------------?
ei – al lor он- – њ---- / њ----- / њ----о они – њихов / њихова / њихово 0
o-- – n----- / n------ / n------ on- – n----- / n------ / n-----o oni – njihov / njihova / njihovo o-i – n-i-o- / n-i-o-a / n-i-o-o ----–--------/---------/--------
Copiii nu îşi pot găsi părinţii. Де-- н- м--- н--- њ----- р-------. Деца не могу наћи њихове родитеље. 0
D--- n- m--- n--́i n------ r--------. De-- n- m--- n---- n------ r--------. Deca ne mogu naći njihove roditelje. D-c- n- m-g- n-ći n-i-o-e r-d-t-l-e. ----------------́-------------------.
Dar iată, vin părinţii lor! Ал- е-- д----- њ----- р-------! Али ето долазе њихови родитељи! 0
A-- e-- d----- n------ r--------! Al- e-- d----- n------ r--------! Ali eto dolaze njihovi roditelji! A-i e-o d-l-z- n-i-o-i r-d-t-l-i! --------------------------------!
dumneavoastră – al dumneavoastră Ви – В-- / В--- / В--е Ви – Ваш / Ваша / Ваше 0
V- – V-- / V--- / V--- Vi – V-- / V--- / V--e Vi – Vaš / Vaša / Vaše V- – V-š / V-š- / V-š- ---–-----/------/-----
Cum a fost excursia dumneavoastră domnule Müller? Ка--- ј- б--- В--- п-------- г-------- М----? Какво је било Ваше путовање, господине Милер? 0
K---- j- b--- V--- p--------, g-------- M----? Ka--- j- b--- V--- p--------- g-------- M----? Kakvo je bilo Vaše putovanje, gospodine Miler? K-k-o j- b-l- V-š- p-t-v-n-e, g-s-o-i-e M-l-r? ----------------------------,----------------?
Unde este soţia dumneavoastră domnule Müller? Гд- ј- В--- ж---- г-------- М----? Где је Ваша жена, господине Милер? 0
G-- j- V--- ž---, g-------- M----? Gd- j- V--- ž---- g-------- M----? Gde je Vaša žena, gospodine Miler? G-e j- V-š- ž-n-, g-s-o-i-e M-l-r? ----------------,----------------?
dumneavoastră – a dumneavoastră Ви – В-- / В--- / В--е Ви – Ваш / Ваша / Ваше 0
V- – V-- / V--- / V--- Vi – V-- / V--- / V--e Vi – Vaš / Vaša / Vaše V- – V-š / V-š- / V-š- ---–-----/------/-----
Cum a fost excursia dumneavoastră doamnă Schmidt? Ка--- ј- б--- В--- п-------- г------ Ш----? Какво је било Ваше путовање, госпођо Шмидт? 0
K---- j- b--- V--- p--------, g------ Š----? Ka--- j- b--- V--- p--------- g------ Š----? Kakvo je bilo Vaše putovanje, gospođo Šmidt? K-k-o j- b-l- V-š- p-t-v-n-e, g-s-o-o Š-i-t? ----------------------------,--------------?
Unde este soţul dumneavoastră doamnă Schmidt? Гд- ј- В-- м--- г------ Ш----? Где је Ваш муж, госпођо Шмидт? 0
G-- j- V-- m--, g------ Š----? Gd- j- V-- m--- g------ Š----? Gde je Vaš muž, gospođo Šmidt? G-e j- V-š m-ž, g-s-o-o Š-i-t? --------------,--------------?

Mutaţia genetică face limbajul posibil

Dintre toate creaturile Pamântului, omul este singurul care poate vorbi. Asta îl face diferit de animale şi plante. Bineînţeles că animalele şi platele comunică între ele. Oricum, ele nu posedă o limbă complexă cu silabe. Dar de ce poate omul să vorbească? Pentru a putea vorbi este nevoie de caracteristici fizice clare. Aceste caracteristici fizice se găsesc doar la fiinţa umană. Dar faptul că avem aceste caracteristici nu înseamnă că omul şi-i le-a dezvoltat singur. În istoria evoluţionistă, nimic nu se întâmplă fără motiv. Într-o zi, omul a început să vorbească. Nu ştim exact când. Dar trebuie să se fi întâmplat ceva care a produs vorbirea. Cercetătorii cred că responsabilă este o mutaţie genetică. Antropologii au comparat materialul genetic al diferitelor fiinţe. Se ştie că o anumită genă are influenţă asupra limbajului. La unele persoane, gena este afectată şi acestea au probleme de limbaj. Ele nu pot să se exprime corect şi nu înţeleg bine cuvintele. Această genă a fost studiată la oameni, cimpanzei şi şoareci. La om şi la cimpanzei, ele sunt foarte apropiate. Putem identifica doar două mici diferenţe. Dar aceste diferenţe sunt percepute doar de către creier. Ele influenţează, alături de alte gene, anumite activităţi corticale. De aceea omul poate vorbi iar cimpanzeul nu. Dar misterul limbajului uman nu este încă rezolvat. Căci mutaţia genetică nu este de ajuns pentru a face posibil limbajul. Cercetătorii au implantat genă umană în şoareci. Dar aceasta nu îi face să vorbească. Dar chiţăitul lor era altfel!